New me - light in the darkness
Nova ja...zašto? U svačijem životu dođe trenutak spoznaje...kako? U duhovnom smislu, ali...nvm...
Nego, htijela bi pisati o ljudima...pitam se zašto smo mi, ljudi, pametna i inteligentna bića toliko...zatvorenog uma...bojimo se nečeg novog, bojimo se istražiti neke stvari...istražiti sebe...npr. u vijerskom smislu...kako znate da je krščanstvo PRAVA vijera...kako znate? Jer su svečenici i apostoli tako rekli...zašto to prihvačate? Iz straha da ako idete provijeriti, ne otkrijete nešto više, nešto što vam ne govore...nisam krščanka pa govorim dosta oštro prema tome...stvar je u tome da za mene ne postoji PRAVA vijera u tom smislu...postoji dobro...izabrala sam u koje dobro ću vijerovati....tj s kim ću ga poistovijetiti...no da se ova rasprava ne bi nastavila u vijerskom smislu (a to je ono što najmanje želim)...čovijek je dosta zatvorena osoba...gledamo stvari oko sebe, ali to ne prihvačamo...rijetko ko radi nešto za sebe ili nešto da se promijeni (po mogućnosti na bolje)...e vidite...zašto nova ja...zato što sam odlučila napustiti taj dio: Oni su mi rekli da je tako, pa ću i ja reči da je tako...i priječi na stranu: Hmm...a zašto da im vijerujem? Idem sama provijeriti...
Hehe...evo to bi bilo to...ndm se da ste shvatili što sam time htijela reći...btw tnx svima na kommovima...pozz
Feeling lonely
Ehhh...dođu i ti trenuci u životu...kad se čovijek osiječa usamljeno...u tim trenucima često razmišljam o nekim greškama, izgubljenim osobama, prenaglim riječima i krivim postupcima...čovijek sam i griješim...i nakon toga se kajem...u zadnje vrijeme imam dosta toga na umu...nalazi mi nisu baš najbolji, sad će doči praxa, pa ovo pa ono...ndm se da će se sve nekako srediti...
Ali najgori je ovaj dio...kad počinjem razmišljati: Možda bi mogla nekima oprostiti zbog nekih stvari iz prošlosti...ali tu je opet ponos, ego...oprost...to je...čudna "stvar"...mislim, ponekad kažemo da smo nekome nešto oprostili, ali ustvari nismo...nemožemo o tome razmišljati bez da nas povrijedi ili da se razljutimo na osobu koja nas je povrijedila...ja poštujem jedno pravilo...opraštam ali ne zaboravljam...samo...u zadnje vrijeme se pitam...koliko ću toga još kroz život morati pamtiti?
Nezahvalnost
Ja nebrem vjerovati koliko su neke osobe nezahvalne...vide samo sve loše, ništa im nije dobro, oni su uvijek usamljeni...pa daj se trgni...postani zahvalan za ono kaj imaš, a ne da tražiš više...neki su puno gore do tebe i ne bune se...ali glavno da ti ljudi uvijek imaju dugu jezičinu i misle da je njima najgore...
Imam jednu frendicu...ko seka mi je BILA...s naglaskom na BILA jer je ženska glupa...umjesto nje osoba treba razmišljati...ima dečka koji joj sve brani...ona bz njega nesme van, nesme se malo izazovnije oblačiti, nesme imati blog, face, space, msn da ga slučajno ne prevari...ma užas...ona je njegova marionetica...i naravno kad se svade ili ju udari uvijek zove mene...bila sam tu za nju godinu dana...tješila ju, govorila joj da ga mora ostaviti jer ju uništava...štitila ju od njega...i znate kak mi je vratila?? Vratila mi je ovom rečenicom: Duda ti se nemaš kaj mješati u moju vezu tak da nas ostavi na miru. Aha...znači dok si trebala rame za plakanje, pofršku, savijet onda sam bila dobra...a dok ti pokušavam pomoći da ne prolaziš kroz pakao onda sam višak...e to tak nebude išlo...ja nisam ničija igračka...ako ona neče da joj bude bolje nemora...nek se uništava...više ne marim za nju jer nema smisla...predugo sam ja za nju razmišljala...možete reći da sam sebična, ali vrijeme je da ju pustim neka radi greške...na greškama se uči...
Love <3
Thinking of you, wherever you are. We pray for our sorrows to end, and hope that our hearts will blend. Now I will step forward to realize this wish. And who knows: Starting a new journey may not be so hard or maybe it has already begun. There are many worlds, but they share the same sky-one sky, one destiny. <3
PMS-Privremeno mentalno sjebana XD
Mislim da bi to bio najbolji opis razdoblja kroz koji prolazi svaka žena jednom mijesečno...svaka se ponaša drukčije tjekom tog razdoblja...neke su previše happy i hyper, neke konstantno jedu, neke se tužne, depresivne, razdražljive, ljute...ubiti...ima nas svakakvih...ehh, a ja sam "žena" koja to sve proživljava XD...možete si misliti kak je mojem dečku...dani pakla
...hehe...
Anyway...kako kog teško našim dečkima bilo, nama je sto puta gore...treba te sve osječaje proživljavati i nositi se s njima...same sebi znamo ići na živce...i onda smo još gore...
Biti žensko je dosta teško...mislim...kaj deči trebaju proživljavati...nisu ni trudni, nemaju PMS, menstrualne bolove...njima je predivno...i onda mi je najbolje dok neki tenkre se ja vi kao: Kaj je curama tolko teško? Pa odi ti rađati osam sati najmanje dok kroz tebe izlazi beba...ili se ti kreći dok te bole križa i maternica tak kaj misliš da budeš umrl...ponekad želim da budem muško...da se bar jedan dan odmorim od razmišljanja...
Po ovom postu možete zaključiti da sam teška feministina
...tak treba
Ajde ljudi hvawa vam na kommovima...
Problemi
Problemi...hmm...svi imamo probleme...mislim da su najgori problemi sa starcima...ja imam dosta stariju mamu do mene...ima 55 godina...uff..takve su godine jagore...te osobe doslovno žive u prošlosti...prije je bilo ovo, ono, bla, bla, bla...pa mene ne zanima kaj je bilo prije...nego kak je sad...
Često starci nemaju razumijevanje prema nama...znaju govoriti: Joj pa kak ona može imati bolje ocijene od tebe, pa do kolko si to vani, niš ne radiš, ljenčariš po cijele dane, itd..
Na tv-u sam čula jako zanimljivu tezu...ako dijecu neznate nagraditi, nemojte ih ni grditi...to je istina...i onda se starci pitaju: a zkj mi sin/kćer puši, pije, drogira se, tuće se...ok...ponekad je stvarno krivo društvo...pogotovo ako je osoba podložna raznim stvarima, ali ponekad su krivi roditelji...nznm zkj ali oni svijet gledaju kroz ružićaste naočale...svi su krivi samo ne ono...njihov odgoj je savršen...ehh...nije baš uvijek tak...mislim da je problem nekih roditelja da su zaboravili da su i oni nekad bili dijeca...to je tužno..
Izreka kaže: Čovijek je velik ako nije izgubio srce djeteta...ndm se da ću to pamtiti kada ću imati vlastitu dijecu...
Sayonara
Sunrise, sunrise
Vani je sunčano, a ja doma krepavam od dosade
Pa to se samo meni može desiti...
I onda ja MORAM, ali MORAM gledati glupe vijesti nakon kojih puknem jer je tam Kosorica...
Ali ja tu vladu nerem vjerovati...
Pa to more biti samo u Hrvatskoj
Nije ni čudo kaj se svi pametni ljudi sele iz nje...
Tak i ja mogu biti u vladi...
Pol ih čita novine i cuga, a pol ih spi...ako uopče i dojde ta polovica koja spi...
A onaj majmun kaj govori maše s rukama ko da slonovi oko njega lete!!!
To je onako kako sam ja rekla: Hrvatska nema san, ona ima ili je imala Sanadera XD
